Prvi tragovi naselja s ovoga područja sežu i dalje od antičkog rimskog doba, iako je gotovo cijelo područje južno od Osijeka, nekadašnjeg značajnog antičkog grada Murse, bilo od prapovijesnog vremena pa sve do kraja 18. stoljeća pod vodom. Tek bi se na pojedine povišene otoke, gdje su postojale obradive površine, smještala manja naselja, a stanje se mijenja dolaskom baruna Ivana Kapistrana Adamovića 1765. godine, koji je imao posjede od Čepina, Tenja do Erduta i Aljmaša, odnosno pojas koji se protezao južno i istočno od Osijeka, te kao napredni gospodarstvenik provodi mjere isušivanja močvarnog područja prokopima kanala prema rijekama Vuka, Drava i Dunav, uvodi nove poljoprivredne kulture uz lan, konoplju i duhan (sadnja i uzgoj na području Ivanovca) i stvara preduvjete za kasnije doseljenje Njemaca i Mađara.
Naselje Antunovac u pisanim tragovima se spominje 1839. godine pod mađarskim nazivom Antafalu, a hrvatsku inačicu Antunovac nalazimo iz 1851. godine. Porijeklo imena vezano je uz spomen nekadašnjem vlasniku posjeda Antunu Adamoviću. Već 1880. godine na posjedu grofa Adamovića starosjedioci Mađari sagradili su kapelu sv. Antuna. Naselje 1875. godine ima 41 kuću i 344 stanovnika, te spada pod upravnu općinu Sarvaš, no već od 1895. pripada upravnoj općini Tenje. Zanimljiv je i podatak da se sve do 1924. godine u ovom mjestu govorilo mađarskim jezikom. U razdoblju od 1900. – 1992. godine naselje je nosilo ime Tenjski Antunovac, a od tada nosi prvotni, stari naziv Antunovac. Od kraja 1944. godine pa sve do 1953. godine, shodno povijesnim događajima na ovim područjima nacionalna struktura stanovništva se mijenja kako u Antunovcu tako i u Ivanovcu, gdje su prvotni naseljenici njemačke nacionalnosti protjerivani, a u napuštene kuće se uglavnom useljava stanovništvo iz Hrvatskog zagorja i Dalmacije, koje se doseljava u potrazi za plodnom zemljom te se vrši nova razdioba zemljišta naseljenicima.
Iako se prvi pisani tragovi spomena naselja Ivanovac odnosno Ivanfalo nalaze, premda ne na istom lokalitetu, u popisu papine desetine 1332. godine, a posebno u popisu posjeda plemića Gašpara Korođa iz 1469. godine, zasigurno znamo da je Ivanovac na ovom današnjem lokalitetu, na tada praznom mjestu naseljen 1836. godine i od tada se razvija.
U srednjem vijeku na lokalitetu današnjeg Ivanovca nalazilo se selo i katolička župa Ders (Držanica) te se taj naziv mjesta zadržao sve do 1851. godine, a od tada pa sve do 1875. godine u službenoj i općoj uporabi koristi se hrvatski naziv za mjesto Ivanovac. Tadašnji novi stanovnici, prvi kućedomaćini i zemljoradnici, većinom Njemci kao što je to bilo kod za taj katolički narod i uobičajeno, uz nastavu u školi održavali su i bogoslužje, te 1904. godine grade crkvu sv. Rozalije, koja kasnije postaje župna crkva. Naziv mjesta se zadržao sve do dolaska novoga vlasnika velikog dijela zemljišta pokraj Antunovca i Ivanovca, srbina Jovana Maksimovića, te se ponovno pod velikim političkim utjecajem naziv mjesta 1875. godine se mijenja u Jovanovac, a zanimljiv je i podatak da mjesto tada s pustarom Kolođvar ima 138 kuća i 981 stanovnika. Sukladno promjenama političke situacije na makroregionalnom planu mijenja se i upravno uređenje prema kojem Ivanovac i Laslovo pripadaju upravnoj općini Ernestinovo, ali Ivanovac ima status posebne porezne općine. Konačno 1922. godine Ivanovac postaje samostalna upravna općina sa vlastitom općinskom upravom zadržavajući taj status slijedećih tridesetak godina.
Nakon nove reorganizacije teritorijalnih jedinica u tadašnjem državnopravnom uređenju SFRJ od 1962. godine Ivanovac i Antunovac zajedno sa susjednim mjestima pripadaju pod upravnu i administrativnu Općinu Osijek, a u njima ostaju djelovati mjesne zajednice.
Promjenama na vanjsko-političkom planu, te osnivanjem samostalne Republike Hrvatske i raskidanjem svih državnopravnih sveza 1991. godine s dotadašnjom SFRJ počinje borba za neovisnost, te velikosrpskom agresijom na oba naselja u Domovinskom ratu mještani su prognani iz svojih domova, a od 5. prosinca 1991. godine Antunovac je u neprijateljskim rukama. Već 1992. godine mještani se počinju vraćati u svoje domove u Ivanovcu, a završetkom Domovinskog rata 1995. godine, tijekom procesa mirne reintegracije, u napuštene domove vraćaju se i mještani Antunovca.
U tom razdoblju osnutka nove države i promjenama u teritorijalnom ustrojstvu Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, koji je stupio na snagu 1993. godine, uspostavljena je Općina Antunovac sa naseljima Antunovac i Ivanovac. Prema popisu stanovništva 2001. godine Antunovac ima 2.283 stanovnika, Ivanovac 1.276 stanovnika, s nacionalnom strukturom 93.99 % Hrvata, 2.61% Srba, 1.40% Mađara, 0,34% Njemaca i manjem postotku ostalih nacionalnosti.
Izvori:
Sršan, Stjepan: Povijest sela i župe Ivanovac, Osijek , 2004. god.
Wershansky, Stjepan: Osječko-baranjska županija, Osijek, 2008. god.